O projektu

Žene su se od najranijega doba bavile različitim oblicima umjetničkoga djelovanja. Međutim, tijekom povijesti osporavana im je sposobnost kreacije – njihove je težnje za školovanjem i javnim djelovanjem društvo propitivalo kao moralno upitne, a obrazovni programi namijenjeni ženama bili su daleko manje ambiciozni od standardnih. Prekretnicu u emancipaciji žena označio je Prvi svjetski rat, od kada postupno preuzimaju sve veću ulogu, kako u javnom životu tako i u umjetnosti, te se nerijetko organiziraju u ženska udruženja. Unatoč angažmanu, uspjehu, vrsnoći rada, pa i priznanju kritike, predrasude meritornih oblikovane pod utjecajem dominantnih građanskih normi određivale su recepciju njihove umjetnosti kao manje vrijedne, zbog čega su im opusi nerijetko marginalizirani, odnosno izostavljani iz kanonskih historiografija i povijesti kulturnih praksi.

Od kada je Linda Nochlin postavila pitanje »Zašto nije bilo velikih umjetnica?« (1971), istraživačice i istraživači upozoravaju na nesklad između vrijednosti stvaralaštva žena i njihova mjesta u kulturi i historiografiji. I hrvatska se povijest umjetnosti, književnosti, kazališta, glazbe, plesa i filma nedostatno bavila kreativnim prinosom žena. Ipak, pojedini opusi posljednjih su godina doživjeli revalorizacije, koje su pokazale u kojoj su mjeri prethodne obradbe bile manjkave i nepravedne, te uputile na društveno-povijesne uzroke marginalizacije žena, kao i na propuste prethodnih tumačenja. Izložbe i znanstveni skupovi posvećeni isključivo prinosu žena umjetnosti i kulturi pokazali su da istraživače i istraživačice još uvijek čeka velik posao.

U svim velikim kulturama zamijećen je istovrstan problem te se kao najprimjerenije rješenje nametnuo imperativ stručnog i sustavnog pristupa djelovanju umjetnica upravo u enciklopedijskom odnosno leksikonskom formatu. Kako bi se hrvatski kanon unaprijedio i dopunio prinosom žena, a i kako bi se stručnjacima i široj javnosti, osobito učenicima i studentima, omogućio uvid u recentne rezultate istraživanja u polju revalorizacije njihova djelovanja, pokrenut je projekt Leksikon hrvatskih umjetnica (knjiga i mrežno izdanje koje će se postupno dopunjavati), koji će okupiti reprezentativan izbor od nekoliko stotina hrvatskih umjetnica rođenih do 1959. godine. Iznimka su preminule umjetnice, rođene nakon te godine. U široku spektru djelatnosti zastupljene su književnice – pjesnikinje, prozaistice, dramatičarke i esejistice, među vizualnim umjetnicama slikarice, kiparice, arhitektice, fotografkinje, dizajnerice te autorice u području primijenjenih umjetnosti i novih medija, a u polju izvedbenih umjetnosti, glazbe i filma fokus je leksikona na redateljicama, glumicama, koreografkinjama, plesačicama, skladateljicama, instrumentalisticama i pjevačicama. Riječ je o jedinstvenu djelu kojim se prvi put sveobuhvatno i sustavno istražuju, interpretiraju i vrednuju dosezi i uloga istaknutih žena u hrvatskome kulturnom prostoru, što će dovesti do neophodne revalorizacije prinosa umjetnica hrvatskoj kulturi, ali i do boljega poznavanja i razumijevanja hrvatske kulture u cjelini.